Otok u oblacima. Izgubljeni svijet. Najtajanstveniji vrh na Zemlji. Mnogo je naziva s kojima se naziva planina Roraima.
Planina predstavlja prirodnu granicu između tri države: Venezuele, Brazila i Gvajane. Riječ je o visokim i strmim liticama koje se često nalaze okružene oblacima, stvarajući time iluziju otoka. Planina Roraima je dio Nacionalnog parka Canaima u Venezueli čija se površina proteže na 30 000 km2 što ga čini šestim Nacionalnim parkom na svijetu po veličini.
Zeleni vrh
Planina Roraima (na jeziku Pemon: “zeleni vrh”) pojavljuje se kao vrh s nepravilnim oblikom. Pristup planini obično se odvija s venezuelske strane, jer je to “najlakši” put.
Oblik je tipičan za tepu, termin koji je skovao autohtoni Pemon (prijevod: “Kuća bogova”) kako bi ukazivao na visoravni koje se uzdižu u južnoameričkoj regiji Gran Sabana. Planina Roraima je stoga pravilna visoravan i doseže nadmorsku visinu od 2 810 metara. Najviši tepui u regiji predstavlja Pico Neblina, visok 3 045 metara. Da bi se otkrilo postojanje potonjeg vrha, bilo je potrebno koristiti radarsku tehnologiju, jer je vrh neprestano obavijen maglom.
Geologija protiv legende
Prema procjenama, masiv kojem pripada planina Roraima nastao je u predkambrijskom razdoblju između 2,5 i 1,9 milijardi godina. Vrijeme je imalo dovoljno vremena da nagrize stijenu i stvori ove fantastične formacije koje se izdižu iz zelene prašume. Slično je kao u slučaju antarktičkih piramida, stoga ne treba dovoditi u pitanje intervenciju tehnološki naprednih vanzemaljaca ili civilizacija kako bi se objasnila preciznost tog vodoravnog vrha.
Lokalna legenda nudi malo drugačije objašnjenje. Legenda govori da je nekada postojao zemaljski raj, bogat vodotocima. U tom se raju jednog dana rodilo stablo banane i Paaba (bog stvoritelj) zabranio je stanovnicima da diraju njegove plodove. Priča pomalo podsjeća na rajsko drvo jabuke. Kao u slučaju Eve, netko se usudio dodirnuti sveto drvo, ukravši hrpu banana. Tada se učinilo da se priroda pobunila i, dok su ljudi i životinje bježali, tlo se dizalo stvarajući planinu Roraima. Vodotoci su također podignuti zajedno sa zemljom i danas se mogu vidjeti potoci vode, koje Indijanci definiraju kao “božje suze”.
Na žalost nema dinosaura!
Prva istraživanja tepuia odmah su pokazala bogatstvo biološke raznolikosti Roraime, koje je, kako se i predviđalo, geografski izolirano područje u kojem su se razvile vrste kojih nema ni u prašumi ispod. Među prisutnim vrstama nema dinosaura ili drugih pretpovijesnih bića :).
1989. godine njemački istraživač Uwe George, u ekspediciji za National Geographic Society, napisao je: „Nitko od nas koji je slijedio tragove Sir Everarda im Thurna, na Roraimi nije našao iskonska bića ili njihove fosilne ostatke, ali teren je tako nevjerojatan da je do sada istražen samo dio tepuia”.
Avanturističko putovanje Sir Everarda im Thurna u potrazi za istinom (i dinosaurima) nadahnulo je poznati roman “Izgubljeni svijet” (1912.) Sir Arthura Conana Doylea, čiji su protagonisti skupina istraživača koji su stigli na vrh Monte Roraima, gdje su pronašli mjesto koje je ostalo izvan vremena, zaustavljeno upravo u vrijeme dinosaura.
Nadalje, taj je roman nadahnuo znanstveno-fantastična djela Michaela Crichtona “Jurski Park” (1990) i “Izgubljeni svijet” (1995), koji su kasnije bili osnova filmske sage iz 1990-ih u režiji Stevena Spielberga.
