Planinarenje je oduvijek dio našeg života, iako moram priznati da se vidljivo mijenja obzirom na životne situacije u kojoj se nalazimo pa tako uglavnom većinu planinarskih “osvajanja” prilagođavamo najmanjem članu.
U nizu planiranih izleta, odlučili smo posjetiti Velebit odnosno njegov dio od Zavižana do Rossijeve kolibe najatraktivnijom planinarskom stazom prema mišljenju mnogih planinara-Premužićevom stazom.
Prije svakog izleta volim proučiti i na neki način upoznati planinu tj. odabrati stazu koja je prije svega prihvatljiva za dijete od deset godina…. Nemojte krivo shvatiti, nije to prvenstveno zbog nekog straha kojeg svaki roditelj ima, već isključivo zbog same pripreme i motivacije.
Oduševljenje
Smatram da dijete od malena mora učiti poštovati planine, njihov biljni i životinjski svijet a time i prirodu. Iz tog razloga potrebno je i dijete pripremiti da se izlet ne bi pretvorio u loše iskustvo.
Gledajući priloge o Premužićevoj stazi, gotovo zastaje dah…. i pitam se: “kako mi je promakla?”
Možda i znam odgovor , promakla je iz razloga jer sam se uglavnom divila svjetskim planinama, čitala forume o osvajanju najvećih vrhova….a onda shvatila da pravo čudo prirode i remek-djelo graditeljstva “živi” u blizini.
Ako se po jutru dan poznaje, tada je bilo očito da nas čeka neopisivo lijepo vrijeme. Automobil smo ostavili u blizini Zavižana i krenuli u našu malu avanturu. Potajno smo se nadali da ćemo se na samom početku sresti s divljim konjima koji galopiraju ovim krajolikom.
Razočarenje je bilo vrlo kratko jer dolaskom na početak staze, shvatili smo da nas čeka istinski doživljaj divljine.
Staza je dovoljno široka da ne moram brinuti previše o mogućim dječjim nezgodama,ali opet uz malu dozu opreznosti obzirom na dječju znatiželju kad pogledi obično sežu u visine pa ponekad budu toliko zaneseni da ne gledaju ispred sebe. Tko bi uopće mogao ostati ravnodušan na ovakve poglede….na divlji, kameniti i neopisivo lijep Velebit.
Svaki dio staze je unikat….na nekim djelovima čini se da ste u nekom muzeju gdje obitavaju kamene skulpture koje pričaju toliko priča….i mislite u sebi:” koja umjetnost! Da , ovo bih ja nazvala velikom umjetnošću prirode! Čovjek je toliko malen kad prolazi pored škrapa…..
Sve ljepote i misterije na ovoj stazi satkane su poučnim pločama tako da ova staza osim što daje užitak, daje i znanje.
Ova avantura trajala je nešto više od dva sata. Neki će reći da je osvajanje ove dionice bilo predugo, ali svaki planinar zna da se ne radi o osvajanjima…jer mi volimo uživati,udisati drugačiji zrak, promatrati, stvarati slike…. želimo doživjeti planinu u punom smislu.
Najljepša staza
Meni osobno, ovo je najljepša staza u Hrvatskoj. Na ovaj izlet išli smo pod namjerom da sa djetetom “osvojimo” dio Velebita, a dogodilo se drugačije: Velebit je osvojio nas.
I kad se na kraju naše avanture odmaramo ispred Rossijeve kolibe, pogledi sežu prema moru, ali i prema drugim vrhovima u blizini…. jedno je sigurno: kad jednom dođete ovdje, poželjeti ćete istražiti svaki njegov dio.
Ako želite da dijete zavoli planine, odvedite ga na Velebit.