Planjava je vrh u Kamniško -savinjskim alpama, visok 2392 m. Za iskusnije planinare preporuča se za jednodnevni izlet, za one malo manje, željnih istraživanja i uživanja u alpskim prizorima, preporuča se dvodnevni izlet. To bi podrazumijevalo spavanje u domu na Kamniško-savinjskom sedlu do kojeg je potrebno 3 sata hoda, pa nastavak oko 2 sata hoda do samog vrha Planjave
.
Mi smo se uputili na jednodnevnu turu, sa ranim startom oko 6 h ujutro. Krenuli smo iz uvijek nam drage Logarske doline. Tamo smo i parkirali auto, jer rano ujutro ima uvijek dovoljno mjesta za siguran parking. U Logarskoj dolini smo bili nebrojeno puta, jer od tamo kreću svi putevi prema najljepšim vrhovima Kamniško -Savinjskih alpa.
Sam početak staze nije težak, ali kako smo tuda prolazili mnogo puta, sa iščekivanjem čekamo da što prije prođemo put od Logarske do doma na Okrešlju (koji još uvijek nije obnovljen nakon požara prošle godine). Malo zastajemo i kod slapa Rinke, da se osvježimo svježom hladnom vodom, koja baš prija u tom trenutku, zbog vrućine i sparine toga dana.
Do doma na Okrešlju nam je trebalo oko 45-50 minuta hoda, i tu je prvi odmor. Sad već iščekujemo krenuti stazom prema Kamniškom sedlu. Prvi dio staze je još relativno šumski, no ubrzo se počinje osjećati onaj pravi alpski kamen, a prizori postaju sve impozantniji.
Kako se dižemo sve više, na dijelovima staze ima još poprilično snijega, što je i normalno na toj visini, no neobično za vidjeti za takvog vrućeg proljetnog dana.
Najgori dio staze prema Kamniškom sedlu je sipar, i to zadnjih pola sata hoda prije točke gdje je potrebno staviti kacigu, jer tamo postoji mogućnost odrona kamena. Na tom dijelu ima i klinova i manji dijelovi sajli za osiguranje, no tu nije potrebno nositi komplet za samoosiguranje.
I eto nas na Kamniškom sedlu. Planinska livada puna cvijeća, povjetarac, čak i poneki oblak proleti kroz nas kao dašak snage za naše već umorne i teške noge. Doista prizor za sjećanje. Runolista još nema, ali baš na ovom mjestu ,cvjetat će za otprilike mjesec dana. Malo dalje nazire se planinarski dom, gdje već ima poprilično ljudi. Tu smo se malo okrijepili, i spremamo za uspon na Planjavu .
Malo poslije doma, najbolje je odmah staviti kacigu, jer uskoro počinju strmi dijelovi uz stijene. Magla i oblaci počinju prodirati kroz nas, pa i vjetar. Uska staza ide uz samu stijenu, ima klinova i sajli za lakši prolazak. No na nekim dijelovima treba jako puno opreza, jer voda koja kapa sa stijene, čini sklizak sloj na kamenju.
Na Planjavu stižemo oko cca 2 sata hoda od Kamniškog sedla. Ljudi se slijevaju na vrh sa svih strana i različitih planinarskih smjerova. Prizori koji oduzimaju dah, pa ih je lijepo podijeliti sa dragim ljudima.
Odjednom sjedimo u oblacima na „vrhu svijeta“, sve je toliko malo i nevažno naspram ovih prizora.
