Planinarski svijet ovih dana potresle su scene sa uspona na K2. Ispod drugog najvišeg vrha svijeta 27. srpnja dogodila se tragedija u kojoj je život izgubio Pakistanac Mohammed Hassan. Najstrašnija je činjenica da se, dok je umirao, pokraj njega penjala veća skupina planinara koji su u želji za uspjehom zaboravili na svoju ljudskost.
Tog je dana duga kolona planinara vijugala prema vrhu himalajskog diva K2, pokušavajući iskoristit jedan od posljednjih povoljnih dana za uspon na jednu od najtežih planina na svijetu. Vrijeme je istjecalo, a planinari su ganjali rekorde. Kristin Harila stigla je do vrha zajedno s lokalnim šerpama. Uspjeh je bio tu, Norvežanka je oborila rekord, nitko na svijetu nije se brže popeo na svih 14 planina viših od 8000 metara. Harili je to uspjelo za samo 92 dana.
Ali cijena uspjeha bila je strašna. Istodobno s prvim informacijama o dostignutom vrhu, ekspediciju je potresla informacija o lavinama koje su sa sobom odnijele i jednog od lokalnih vodiča. Mohamed Hassan skliznuo je i sletio točno na stazu kojom su se ostali penjali na vrh. Njegovi posljednji izdisaji nisu zaustavili lovce na vrhove, kolona je išla naprijed, prema svom cilju.
K2, Bottleneck traverse. This section of the climb is INSANE. You spend several hours underneath a giant ice cliff in an exposed position at 8200m+, 1/3 normal oxygen levels & knowledge that many people slipped and fallen off from here. (1/2) pic.twitter.com/i0QFNM1kxb
— Everest Today (@EverestToday) August 5, 2023
Da li se jeziva smrt mogla spriječiti?
Podaci o pogibiji nesretnog šerpe su rijetki. Neki kažu da je Hassan na drugi najviši vrh svijeta krenuo s premalo opreme i nije poslušao savjete svojih kolega koji su ga odvraćali od takvog uspona.
Bugarka Silvia Azdreeva bila je među penjačicama koje su taj dan popele K2. Događaj je opisala na sljedeći način: „Tijekom uspona na vrh u našoj blizini se pokrenulo pet lavina. Jedna nas je ulovila, ali srećom nitko nije stradao i sami smo se iskopali iz snijega. Razmišljali smo da li nastaviti ili odustati. Kasnije je taj čovjek umro pred mojim očima. Još je bio živ kad smo se popeli, a na povratku smo morali prijeći preko njegovog mrtvog tijela na rubu ruba ledene staze po kojoj smo hodali. Nesretnom čovjeku nije bilo pomoći, nitko vas ne može brzo spasiti na takvom mjestu, na pomoć biste morali čekati nekoliko dana.”
O događaju je za austrijske medije opširnije govorio njihov alpinist Wilhelm Steindl: „Očevici kažu da je još bio živ kada se 50 planinara penjalo pored njega. Umirući ih je čak uhvatio za noge i molio za pomoć. Ova smrt je bila užasna. Uz brzu organizaciju, tri-četiri planinara mogla su ga vratiti u kamp. Budući da je ovo bila posljednja prilika za uspon zbog lošeg vremena, nisu se odlučili na to.”
Legende kritične: ovo nije planinarenje, nego turizam
Nesretna smrt Pakistanca i nehumana reakcija planinara itekako potresaju svijet alpinizma. Reinhold Messner prvo je ime tog svijeta. Tirolac je prvi popeo svih 14 planina viših od 8000 metara bez pomoći maske s kisikom. 79-godišnjak ističe da se ovako nešto nije moglo dogoditi godinama prije.
“Prije nekoliko desetljeća u planinama je vladala solidarnost. Danas su to 99% klijenti turističkih agencija koje ih sa stotinama šerpa i pomagača vode na vrhove najvećih svjetskih planina. Ti ljudi nemaju ni znanja ni iskustva. Ovo je sada još uvijek turizam, a time i svijet u kojem vlada egoizam i težnja za osobnim postignućima”, kritički je komentirao legendarni alpinist u razgovoru za Puls 24.
Proteklih dana švicarska planinarka Evelyne Binsack kritički je sažela stvar za švicarske medije: “Ovo je bila tragedija koja se mogla ili trebala spriječiti. Ali u planinama turisti postaju životinje. Uvijek pred sobom morate imati sliku kako reagirati ako se dogodi nešto neočekivano. Ali u potrazi za svojim ciljevima, ti ljudi o tome nisu razmišljali. Vrijednosti ponašanja u planinama su u krizi. Svatko samo egoistično slijedi svoje ciljeve. I zato me više ne zanimaju vrhovi viši od 8000 metara.To je sada samo turistički El Dorado.”
