Ako još niste prelazili preko ledenjaka, možda ne bi bilo loše da to učinite uskoro. Svjetski ledenjaci u visokom gorju tope se brže nego što su znanstvenici ranije mislili. Od 2015. godine gube gotovo 300 milijardi tona leda godišnje. Ako se ova stopa otapanja nastavi, mnogi ledenjaci mogli bi nestati do sredine stoljeća, pokazuje nova opsežna studija koju prenosi Wired.
Istraživači iz Kanade, Francuske, Švicarske i Norveške prikupili su 20 godina satelitskih snimaka snimljenih posebnom kamerom na NASA-inom satelitu nazvanom Terra. Uređaj nazvan ASTER (Napredni svemirski radiometar za toplinsku emisiju i refleksiju) snimio je više od 210 000 ledenjaka širom svijeta, fotografirajući svaki s dvije odvojene leće kako bi stvorio trodimenzionalni pogled na njihove površinske značajke. Studija je isključila masivne ledene pokrivače koji pokrivaju Grenland i Antarktiku, a kojima se bave druge znanstvene ekipe.
Nova analiza, objavljena u časopisu Nature, otkrila je da su između 2000. i 2004. godine ledenjaci gubili 227 milijardi metričkih tona leda godišnje. No, između 2015. i 2019. ta se stopa povećavala na 298 milijardi tona godišnje, što su autori studije pripisali toplijim temperaturama i povećanim oborinama. Voda koja se slijeva niz rijeke u mora predstavlja oko petinu porasta razine mora tijekom posljednjih 20 godina.
Problem nije samo porast razine mora, iako je to značajan problem, a koji prijeti dobrobiti stanovnika obalnih država poput Indonezije, Bangladeša, Paname, Nizozemske i nekih dijelova Sjedinjenih Država. U nekim kopnenim regijama milijuni ljudi ovise o topljenju snijega radi čiste vode. U godinama kada nema puno snijega, ledenjaci nude rezervni izvor vode. To je osobito bitno u dijelovima Anda, Himalaje i Aljaske. “Oni pružaju hladnu, obilnu vodu za mnoge sustave na cijeloj planeti”, kaže Brian Menounos, profesor znanosti o Zemlji na Sveučilištu Sjeverne Britanske Kolumbije i autor nove studije.
- Himalaja: Urušavanje ledenjaka na sjeveru Indije
- Topljenje ledenjaka u talijanskim Alpama otkrilo špiljsko sklonište i artefakte iz Prvog svjetskog rata
- Dakota C-53 koja se srušila 1946. godine izronit će iz ledenjaka prije nego što se očekivalo
- Zašto se ledenjaci Kilimandžara tope?
Menounos smatra da su prethodne studije otapanja ledenjaka uzimale manja mjerenja i u prostoru i u vremenu, što je dovelo do neke nejasnoće o tome koliko su se ledenjaci zapravo smanjivali. Koristeći detaljne satelitske snimke, uspjeli smo dobit preciznije procjene. Da bi se procesuirali brojevi za svih 211.000 ledenjaka, bilo je potrebno superračunalo na Sveučilištu Sjeverne Britanske Kolumbije koje je neprekidno radilo godinu dana.
Nova analiza daje mračno upozorenje o budućnosti, kaže Jonathan Bamber, profesor geografskih znanosti sa Sveučilišta u Bristolu koji nije bio uključen u studiju. “Ovo je najopsežnija, detaljna i temeljita procjena globalnog gubitka mase ledenjaka tijekom 21. stoljeća ikad poduzeta. Razina detalja u rezultatima omogućuje nam da prvi put vidimo promjene na pojedinim ledenjacima širom svijeta.”
Bamber kaže da analiza pokazuje da će, ako se ovaj trend nastavi, neke planinske regije na malim nadmorskim visinama u potpunosti izgubiti ledenjake do 2050. godine. “Iako su rezultati i rad impresivni, glavna je poruka prilično mračna”, nastavio je Bamber. “Ledenjaci su na putu nestanka, s dubokim utjecajima na vodene resurse, turizam i lokalno preživljavanje.”
Autori studije slažu se s tom procjenom, a Menounos je rekao da će neka područja, poput američkih nacionalnih parkova Cascades i Glacier, vjerojatno ostati bez leda do sredine stoljeća. “Posjetite ih dok još možete”, poziva Menounos.
Voda iz ledenjaka koji se brzo otapaju može izazvati ekološke katastrofe, kao što je bila ona u veljači, kad se otopljeni ledenjak s Himalaje srušio na sjeveru Indije, izazivajući vodeni val koji je u dolini usmrtio 200 ljudi. Izvještaj Međunarodnog panela za klimatske promjene Ujedinjenih naroda za 2018. godinu otkrio je da je sve toplija klima odgovorna za povećanje rizika od poplava i klizišta u planinama: “Povlačenje ledenjaka i odmrzavanje vječnog leda smanjit će stabilnost padina u planinama i povećati broj i površinu ledenjačkih jezera. Klizišta i poplave pojavit će se i tamo gdje ih dosad nije bilo”, zaključili su autori izvještaja.
Zadnja studija kanadskih i europskih znanstvenika također je otkrila da je otapanje ledenjaka na Aljasci, zapadnoj Kanadi i SAD-u odgovorno za gotovo polovinu gubitka ledenjačke mase na svijetu. Na Aljasci je otapanje leda također dovelo do povećanja magnitude potresa jer se zemljište ispod ledenjaka diže i tako oslobađa pritisak i utječe na sile u obližnjim zonama rasjeda, pokazuje studija istraživača sa Sveučilišta Aljaska u Fairbanksu, koje objavljeno u ožujku u Journal of Geophysical Research.
Iako su vijesti loše, stručnjaci su impresionirani količinom podataka koju je tim uspio prikupiti sa satelitskih slika kroz 20 godina.
“Mislim da je ovo zapravo fantastično. To je pravi dokaz vrijednosti istraživanja kroz vrijeme. Često ove misije imaju životni vijek od pet ili sedam godina. Činjenica da se još uvijek prikupljaju podaci jednostavno je fenomenalna. To je omogućilo istraživačima da postignu nešto što nikada prije nije bilo učinjeno”, izjavio je Tom Neumann, šef laboratorija za kriosferne znanosti u NASA-inom centru za svemirske letove Goddard.
Neumann je projektni znanstvenik za NASA-inu misiju ICESat2, satelit lansiran 2018. godine, koji šalje laserske zrake na Zemljina polarna područja kako bi se točno izmjerio gubitak ledenjaka i polarnih ledenih ploča te kako bi se pratili učinci topljenja na globalni porast razine mora. “Nadam se da će i naš projekt izdržati 20 godina kako bismo i mi jednog dana mogli napisati ovakav rad”, zaključio je Neumann za Wired.
