Posljednjih nekoliko godina, sve češće se pojavljuju izvještaji o planinarima diljem svijeta koji doživljavaju neobjašnjive osjećaje tjeskobe i prisutnosti treće osobe, iako se fizički nalaze sami na planini. Ovaj fenomen, poznat kao sindrom trećeg čovjeka, postaje sve zanimljiviji i ozbiljniji za istraživače i planinare.
Sindrom trećeg čovjeka opisuje iskustvo kada planinar ima osjećaj da ga prati ili promatra neka nepoznata osoba, iako nema nikakvih stvarnih znakova prisutnosti druge osobe. Planinari koji su doživjeli ovaj sindrom opisuju ga kao neobično intenzivan osjećaj, popraćen tjeskobom i nelagodom, što često dovodi do smanjene sposobnosti za donošenje racionalnih odluka.
Fenomen trećeg prisustva nije nov pojam. U prošlosti su mnogi pojedinci opisivali slične doživljaje, povezujući ih s duhovima, anđelima ili nadnaravnim bićima. U religijskim i duhovnim kontekstima, prisutnost treće osobe često je tumačena kao božanska intervencija ili znak zaštite.
Neki istraživači vjeruju da sindrom trećeg čovjeka može biti povezan s utjecajem visine i izolacije na ljudski mozak. Pretpostavlja se da promjene u razini kisika i pritiska na visokim nadmorskim visinama mogu utjecati na rad mozga i izazvati halucinacije ili osjećaje nelagode. Osim toga, dugotrajna izloženost izolaciji i ekstremnim uvjetima može uzrokovati promjene u mentalnom stanju pojedinca.
- Unikatni ukrasi za ljubitelje penjanja, alpinizma i planina
- Previše spašavanja na Ama Dablamu?
- Po prvi put u studenom nema snijega na planini Fuji
- U požaru izgorjelo planinarsko sklonište Skorpovac
- Tradicijsko Martinje kod planinarske kuće Belecgrad – 2024
Jedan od izazova u istraživanju ovog fenomena je činjenica da se sindrom trećeg čovjeka ne događa svim planinarima i ne događa se uvijek na istim lokacijama. To otežava identificiranje konkretnih čimbenika koji doprinose ovom iskustvu. Istraživači se nadaju da će dublje istraživanje neuroloških, psiholoških i okolišnih čimbenika pomoći u razumijevanju ovog fenomena.
Organizacije za planinarenje i ekspedicije sve više postaju svjesne sindroma trećeg čovjeka i pridaju mu veći značaj u obuci i pripremi planinara. Savjetuje se da se pojedinci educiraju o mogućim efektima visine na mentalno i fizičko zdravlje te da se pripreme za suočavanje s izazovima izolacije i tjeskobe tijekom planinarenja.
Psihološka interpretacija
Unatoč sve većem broju izvještaja o sindromu trećeg čovjeka, znanstvena zajednica još uvijek nema definitivan odgovor na pitanje što uzrokuje ovo iskustvo.
Psiholozi i istraživači nastoje objasniti ovaj fenomen putem različitih psiholoških mehanizama. Jedna od teorija sugerira da je sindrom trećeg čovjeka rezultat obrambenih mehanizama mozga koji nastoje ublažiti stres i šok izazvan traumatičnim događajima. Kroz stvaranje iluzorne prisutnosti trećeg čovjeka, mozak bi mogao pokušavati racionalizirati i olakšati teške situacije.
Misteriozni “Sindrom trećeg čovjeka” nastavlja intrigirati znanstvenike, psihologe i istraživače diljem svijeta. Bez obzira je li riječ o rezultatu psihičke obrane, biološkog mehanizma ili dubljeg duhovnog iskustva, ova pojava ukazuje na složenost ljudske psihe i našeg razumijevanja stvarnosti u ekstremnim situacijama. Daljnja istraživanja bit će ključna za dublje razumijevanje ove pojave te njezine implikacije na naše shvaćanje stresa, traume i naše povezanosti s okolinom.
U međuvremenu, planinari se pozivaju da budu svjesni svojih osjećaja tijekom uspona na visoke planine i da se pripreme za potencijalne emocionalne izazove koji ih mogu zadesiti. Sindrom trećeg čovjeka ostaje enigma koja će zahtijevati daljnje istraživanje i razumijevanje da bi se rasvijetlio njezin tajanstveni karakter.
