Iako prognoza nije bila obečavajuća ipak smo krenuli put Logarske doline. Nakon dva i pol sata vožnje, oko 6 sati ujutro već smo bili parkirani u blizini slapa Rinke. Inicijalni plan je bio Turska gora kroz Turski žljeb ali s obzirom na kišu promjenili smo cilj u Savinjsko sedlo.
Pračeni kišom, krenuli smo lagano kraj slapa Rinka i Orlovog gnijezda preko izvora Savinje prema domu na Okrešlju. Cijelim putem nas je pratila lagana kiša, ali usprkos tome vidici su bili prekrasni.
Dolaskom do Okrešlja vrijeme se počelo mijenjati i činilo se da bi ostatak dana mogao biti puno ljepši.
Kao i uvijek, u domu smo napravili kratku pauzu uz kavu i čaj te produžili dalje stazom koja vodi prema više okolnih vrhova.
Vrijeme je bilo sve ljepše i prolazeći ispod Turskog žljeba vidjeli smo nekolicinu ljudi na stijeni te odmah požalili što smo ostavili opremu za samoosiguranje u automobilu. Usprkos svemu, uspon se isplatio. Kako smo se sve više dizali, vidici su bili sve impresivniji. Kamniško Savinjske alpe smo posjetili već puno puta, ali pogled prema Mrzloj gori, Brani, Kamniškom sedlu, Planjavi i dalje prema Ojstrici nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Lijepo vrijeme i lagani hladan vjetar pratili su nas ostatak puta do Savinjskog sedla.
Sam uspon do Savinjskog sedla je jedan od lakših uspona koji kreću iz Logarske doline te se vrlo lako može produžiti do Ledinskog vrha (2108m) .