Bio je to podvig koji su svi smatrali nemogućim. No 8. svibnja 1978. Reinhold Messner i Peter Habeler napravili su nemoguće: stigli su do vrha Everesta bez dodatnog kisika. Bilo je to prvi put u povijesti. Ostaju na vrhu visokom 8848 metara, Krovu svijeta, oko 15 minuta: vrijeme za fotografiranje, snimanje kratkog filma, plakanje iscrpljeni od radosti i ostavljanje komada užeta i prazne baterije fotoaparata na vrhu kako bi demonstrirali da su stigli gore. Njih dvoje bili su dio austrijske ekspedicije koju je vodio Wolfgang Nairz.
Nije se točno znalo što će se dogoditi, kako će njihova tijela reagirati na razrijeđeni zrak. “Rekli su nam da smo ludi sa suicidalnim tendencijama – prisjetio se Messner u intervjuu za Ansu – svojim smo pothvatom opovrgli znanost koja je tvrdila da je iznad 8500 metara nemoguće disati, da ćemo sigurno umrijeti. Mi smo se, međutim, popeli na gotovo 8.900 metara, a potom sigurno spustili u bazni logor.”
Prešli su do tada poznate granice. Ispisali su povijest planinarstva, ali ne samo to. Sljedećih godina uspon je konsolidirao i definirao planinarenje kao izazov sa samim sobom i s planinom. “Planinarenje nije samo sport, već to znači baviti se planinama i ljudima, njihovom kulturom i poviješću. Čak i danas mnogi planinarski podvizi čekaju da budu ostvareni. Možda su manje poznati široj javnosti, ali zbog toga nisu manje zanimljivi”, objasnio je.
“Znali smo da su Šerpe dosegle 8000 metara bez kisika i da je švicarska ekspedicija 1950-ih otišla dalje od 7,906 m (South Col). Na kraju je bilo pitanje dodavanja još 500 metara. Messner i ja smo mislili da će to biti moguće učiniti samo sa svjetlom, bez ruksaka, vjerujući sami sebi i ići polako”, prisjetio se Peter Habeler prigodom dodjele WOP nagrade za doprinos svijetu alpinizma u Bilbau 2018.
Najteži korak? Hillary Step zbog slabog snijega.
“Prije nego što sam se počeo penjati bio sam više uplašen, ali kako smo dobivali visinu, osjećao sam se kao da se penjem u Alpama, više nisam razmišljao o problemima s kisikom i koncentrirao sam se na svaki korak koji sam napravio.
Peter Habeler, rođen 1942., bio je Messnerov penjački partner u nekim od najvećih alpinističkih podviga tog vremena. S njim je otvorio rutu na Gašerbrumu I (prvi 8000 u alpskom stilu), a zatim, 1978., Everest. Također vrlo aktivni u Alpama, njih su se dvoje zajedno popeli sjevernom stranom Eigera u 10 sati, postavljajući rekord.
Nakon podviga 1978. godine Habeler je napravio pauzu od planinarenja kako bi imao više vremena za svoju obitelj: „Radije sam bio sa svojom obitelji i brinuo se da moj sin, tada beba, dobro odrasta. Moram također biti iskren i priznati da nisam imao novca i da mi je Everest otvorio neke prilikie”, izjavio je godinama kasnije.
Njegov povratak alpinizmu, nekoliko godina kasnije, doveo ga je do osvajanja još tri 8000-ice: Cho Oyu, Nanga Parbat i Kangchenjunga. Vrijedno je zapamtiti i njegov američki rekord s prvim usponima na Rocky Mountains i titulu prvog Europljanina koji se popeo na velike zidove Yosemitea (Yosemite Big Walls).
Photo: Reinhold Messner Facebook